ZAKON o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti obitelji s djecom
ZAKONODAVSTVO - ZAKONI
01/01/2010


ZAKON
O SOCIJALNOJ ZAŠTITI, ZAŠTITI CIVILNIH
ŽRTAVA RATA I ZAŠTITI OBITELJI SA
DJECOM

I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Zakonom urenuje se:
- socijalna zaštita granana i njihovih obitelji,
članova obitelji i pojedinca, prava iz socijalne
zaštite i korisnici prava iz socijalne zaštite,
- osnivanje i rad ustanova socijalne zaštite i
invalidskih udruga,
- prava civilnih žrtava rata i članova njihovih
obitelji,
- zaštita obitelji sa djecom,
- financiranje i druga pitanja od značenja za
ostvarivanje prava iz socijalne zaštite, zaštite
civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom u
Županiji Zapadnohercegovačkoj (u daljnjem
tekstu: Županija).
Članak 2.
Djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava
rata i zaštite obitelji sa djecom je od interesa za
Županiju.
Članak 3.
Djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava
rata i zaštite obitelji sa djecom obavljaju ustanove
socijalne zaštite.
Ustanove socijalne zaštite imaju svojstvo pravne
osobe.
Na osnivanje i rad ustanove socijalne zaštite
primjenjuju se propisi o ustanovama, ako ovim
Zakonom nije drukčije odreneno.
Članak 4.
Djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava
rata i zaštite obitelji sa djecom mogu obavljati i
humanitarne organizacije, udruge granana, vjerske
zajednice i organizacije koje oni osnivaju, grananin
pojedinac i strane fizičke ili pravne osobe.
Članak 5.
Samac, glede ovog zakona je osoba koja živi sama i
nema obitelji.
Obitelj čini: bračni drug, odnosno izvanbračni drug,
dijete (bračno, izvanbračno, usvojeno, pastorče i dijete,
bez roditelja uzeto na izdržavanje), otac, majka, maćeha,
djed i baba (po ocu i majci) i braća i sestre bračnih
drugova.
Zajedničko kućanstvo, glede ovog zakona, je
gospodarska zajednica jedne ili više obitelji u kojoj se
zajednički stiču i troše novčana i druga materijalna
sredstva, stečena radom i korištenjem zajedničkih
materijalnih dobara (zemljište, zgrade i drugo).
Članak 6.
Djetetom, glede ovog Zakona, smatra se osoba do
navršene 15. godine života, odnosno ako je na redovnom
školovanju do navršene 19. godine života.
Članak 7.
Prava utvrnena ovim Zakonom osiguravaju se
državljanima BiH koji imaju trajno nastanjenje na
području Županije.
Raseljenim osobama i izbjeglicama koji su uredno
prijavljeni na području Županije.
Stranim državljanima s trajnim nastanjenjem u
Županiji osiguravaju se ona prava koja su u odnosu na
njih utvrnena ovim i Federalnim Zakonom i
menunarodnim ugovorima.
Osoba koja nije obuhvaćena stavkom 1. i 2. ovog
članka može privremeno ostvariti prava socijalne skrbi,
pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, ako to
zahtjevaju životne okolnosti u kojima se našla.
Članak 8.
Prava utvrnena ovim Zakonom ne mogu ostvarivati
osobe koje takvo pravo koriste po drugim propisima.
Prava utvrnena ovim Zakonom ne mogu se prenositi
na druge osobe, niti se mogu nasljenivati.
Članak 9.
Nadzor nad provonenjem ovog Zakona, propisa i
općih akata donesenih suglasno ovomu Zakonu, kao i
nad stručnim radom ustanova koje osniva Županija,
odnosno općina, obavlja Ministarstvo zdravstva rada i
socijalne skrbi Županije (u daljnjem tekstu:
Ministarstvo)
Članak 10.
U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrnenih
ovim Zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe
propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom nije
drukčije odreneno.
II. SOCIJALNA ZAŠTITA
1. POJAM SOCIJALNE ZAŠTITE
Članak 11.
Socijalna zaštita, glede ovog Zakona, je organizirana
djelatnost u Županiji, usmjerena na osiguranje socijalne
sigurnosti njenih granana i njihovih obitelji u stanju
socijalne potrebe.
Socijalnom potrebom, glede stavka 1. ovog članka,
smatra se trajno ili privremeno stanje u kojem se nalazi
grananin ili obitelj, prouzrokovano ratnim doganajima,
elementarnim nesrećama, općom gospodarskom krizom,
psihofizičkim stanjem pojedinca ili drugih razloga, koje
se nemogu otkloniti bez pomoći šire zajednice ili druge
osobe.
Socijalna zaštita obitelji, njenih članova i granana
pojedinaca, ostvaruje se otkrivanjem i umanjenjem,
odnosno otklanjanjem posljedica uzroka koji dovode do
stanja socijalne potrebe i sticanjem odrenenih prava iz
socijalne zaštite.
Socijalna zaštita djeteta, sukladno odredbama
Konvencije o pravima djeteta, ostvaruje se u najboljem
interesu djeteta.
2. KORISNICI SOCIJALNE ZAŠTITE
Članak 12.
Korisnici socijalne zaštite, glede ovog Zakona, su
osobe koje se nalaze u stanju socijalne potrebe i to:
1. djeca bez roditeljskog staranja,
2. odgojno zanemarena djeca,
3. odgojno zapuštena djeca,
4. djeca čiji je razvoj ometen obiteljskim prilikama,
5. osobe sa invaliditetom i osobe ometene u
fizičkom ili psihičkom razvoju,
6.materijalno neosigurane i za rad nesposobne
osobe,
7 . stare osobe bez obiteljskog staranja,
8. osobe sa društveno negativnim ponašanjem,
9. osobe i obitelji u stanju socijalne potrebe, kojima
je uslijed posebnih okolnosti potreban
odgovarajući oblik socijalne zaštite.
Članak 13.
Dijete bez roditeljskog staranja, glede članka 12.
stavak 1. točka 1) ovog Zakona, je dijete bez oba
roditelja, nepoznatih roditelja, napušteno od roditelja,
roditelja lišenih roditeljskog prava i roditelja spriječenih
da vrše roditeljsku dužnost.
Odgojno zanemareno dijete, glede članka 12. stavak
1. točka 2) ovog Zakona, je dijete koje zbog nedovoljnog
nadzora i brige roditelja, te negativnog uticaja sredine,
narušava opće prihvaćene norme ponašanja.
Odgojno zapušteno dijete, glede članka 12. stavk 1.
točka 3) ovog Zakona, je dijete koje svojim ponašanjem
narušava opće prihvaćene norme i vrši prekršaje ili
krivična djela.
Dijete, čiji je razvoj ometen obiteljskim prilikama,
glede članka 12. stavak 1. točka 4) ovog Zakona je
dijete, čiji roditelji zbog nesrenenih porodičnih odnosa,
materijalnih ili drugih razloga nisu u mogućnosti da mu
oiguraju normalne uvjete za pravilan odgoj, fizički i
psihički razvoj.
Članak 14.
Osobe sa invaliditetom i osobe ometene u fizičkom i
psihičkom razvoju, glede članka 12. stavak 1. točka 5)
ovog Zakona, su djeca i odrasle osobe, koje su:
- slijepe i slabovidne,
- gluhe i nagluhe,
- sa poremećajima u govoru i glasu,
- sa tjelesnim oštećenjima i trajnim smetnjama u
fizičkom razvoju,
- sa smetnjama u psihičkom razvoju (lakog,
umjerenog, težeg i teškog stupnja).
- sa kombiniranim smetnjama (višestruko ometena
u razvoju).
Članak 15.
Materijalno neosigurana i za rad nesposobna osoba,
glede članka 12. stavak 1. točka 6) ovog Zakona, smatra
se odrasla osoba, koja nema prijeko potrebnih sredstava
za izdržavanje, nesposobna je za rad i nemože osigurati
sredstva za život po nekom drugom temelju.
Članak 16.
Starom osobom bez obiteljskog staranja, glede
članka 12. stavak 1. točka 7) ovog Zakona, smatra se
osoba starija od 65 godina /muškarac/ odnosno 60
godina /žena, koja nema članova obitelji ni srodnike koji
su po zakonu obvezni da ga izdržavaju, ili ako ih ima da
te osobe nisu u mogućnosti da izvršavaju obvezu
izdržavanja.
Članak 17.
Osoba sa društveno negativnim ponašanjem, glede
članka 12. stavak 1. točka 8. ovog Zakona, je osoba koja
se odaje besposličarenju, skitnji, prosjačenju,
prostituciji, alkoholizmu, uživanju opojnih droga i
drugim oblicima društveno negativnog ponašanja.
Članak 18.
Osoba, odnosno obitelj u stanju socijalne potrebe,
kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban
odgovarajući oblik socijalne zaštite, glede članka 12.
stavak 1. točka 9) ovog Zakona, smatra se osoba,
odnosno obitelj koja se nane u stanju socijalne potrebe
zbog pretrpljene prisilne migracije, repatrijacije,
elementarne nepogode, smrti jednog ili više članova
obitelji, povratka sa liječenja, otpuštanja sa izdržavanja
kazne zatvora ili izvršavanja odgojne mjere.
3. PRAVA IZ SOCIJALNE ZAŠTITE
Članak 19.
Prava iz socijalne zaštite, glede ovog Zakona, su:
1) novčana i druga materijalna potpora,
2) osposobljavanje za život i rad,
3) smještaj u drugu obitelj,
4) smještaj u ustanove socijalne zaštite,
5) usluge socijalnog i drugog stručnog rada,
6)kućna njega i pomoć u kući.
Članak 20.
Osobama i obiteljima u stanju socijalne potrebe, koji
ispunjavaju uvjete za sticanje i korištenje prava iz
socijalne zaštite iz članka 19. ovog Zakona, osiguravaju
se na teret sredstava socijalne zaštite i odreneni oblici
zdravstvene zaštite i zadovoljavanje stambenih i drugih
potreba sukladno zakonu.
a) NOVČANA I DRUGA MATERIJALNA POTPORA
Članak 21.
Novčana i druga materijalna potpora sastoji se od:
1) stalne novčane potpore,
2) novčane naknade za potporu i njegu od strane
druge osobe,
3) jednokratne novčane potpore,
4) druge materijalne potpore.
Članak 22.
Pravo na stalnu novčanu i drugu materijalnu potporu
imaju osobe i obitelji, pod slijedećim uvjetima:
1) da su nesposobne za rad, odnosno spriječene u
ostvarivanju prava na rad,
2) da nemaju dovoljno prihoda za izdržavanje,
3) da nemaju članova obitelji koji su po Zakonu
obvezni da ih izdržavaju ili ako ih imaju, da te osobe
nisu u mogućnosti da izvršavaju obvezu izdržavanja.
Pravo na potporu iz stavka 1. ovog članka ostvaruje
se kod Centra za socijalni rad općine na čijem području
osoba i obitelj imaju prebivalište.
Članak 23.
Nesposobnim za rad, odnosno spriječenim u
ostvarivanju prava na rad, glede ovog Zakona, smatra se
osoba:
1) potpuno nesposobna za samostalni rad i
privrenivanje,
2) osoba starija od 65 godina /muškarac/, odnosno 60
godina /žena/,
3) žena za vrijeme trudnoće, poronaja i poslije
poronaja, sukladno propisima o radu,
4) roditelji, očuh, maćeha ili usvojitelj koji se stara o
jednom ili više djece do jedne godine života, a
nema članova obitelji ni srodnike koji su po
zakonu obvezni da ga izdržavaju ili ako ih ima, da
te osobe nisu u mogućnosti izvršavati obvezu
izdržavanja,
5) dijete do navršene 15. godine života, a ako je na
redovnom školovanju do navršene 19. godine
života,
6) osoba sa trajnim smetnjama u fizičkom i
psihičkom razvoju,
7) osoba koja u obitelji njeguje osobu sa
invaliditetom ili teško oboljela osoba, ukoliko je
utvrneno daje toj osobi prijeko potrebna potpora i
njega od strane druge osobe.
Članak 24.
Nalaz, ocjenu i mišljenje o nesposobnosti za rad
osobe iz članka 23. stavak 1. točka 1. daje u
prvostupanjskom postupku stručna komisija koju osniva
općinska služba nadležna za poslove socijalne zaštite, a
u drugostupanjskom postupku stručna komisija koju
osniva Ministarstvo.
Poslovi iz stavka 1. ovog članka mogu se povjeriti i
stručnim komisijama formiranim po propisima o
mirovinskom i invalidskom osiguranju.
Nalaz, ocjenu i mišljenje o sposobnosti i
razvrstavanju djece ometene u tjelesnom i psihičkom
razvoju daje stručna komisija.
Stručnu komisiju iz stavka 3. ovog članka u
prvostupanjskom postupku osniva općinska služba
nadležna za poslove socijalne zaštite, a u
drugostupanjskom postupku Ministarstvo.
Dvije ili više općina mogu se sporazumjeti o
osnivanju zajedničke prvostupanjske komisije iz stavka
4. ovog članka.
Propis o sastavu i radu stručnih komisija kao tijela
vještačenja u postupku za ostvarivanje prava i drugih
oblika socijalne zaštite, o vrstama i stupnju ometenosti u
tjelesnom ili psihičkom razvoju, te o medicinskoj i
drugoj dokumentaciji donosi Ministarstvo.
a) 1. Stalna novčana potpora
Članak 25.
Pravo na stalnu novčanu potporu može ostvariti
pojedinac ili obitelj na način i pod uvjetima propisanim
ovim Zakonom.
Članak 26.
Osnovicu na temelju koje se utvrnuje visina stalne
novčane potpore odrenuje Vlada Županije.
Osobi koja nema obitelji i živi sama, stalna novčana
potpora odrenuje se u visini osnovice.
Ako dva ili više članova kućanstva ispunjavaju uvjete
za stjecanje prava na stalnu novčanu potporu za svakog
narednog korisnika povećava se za 10% od osnovice.
Članak 27.
Visina stalne novčane potpore utvrnuje se u stalnom
mjesečnom iznosu u visini razlike izmenu iznosa
sredstava dovoljnih za izdržavanje prema članku 26.
ovog zakona i prihoda svih članova kućanstva ostvarenih
u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem je podnesen
zahtjev.
Članak 28.
Pod prihodima kućanstva u smislu članka 27. ovog
zakona smatraju se:
- plaća i druga primanja po osnovu rada,
- mirovina,
- prihod od poljoprivredne djelatnosti,
- prihod ostvaren po osnovu imovine i drugi prihodi
koji podliježu obračunavanju i plaćanju poreza.
Kao prihod od poljoprivredne djelatnosti u smislu
alineje 3. stavka 1. ovog članka smatra se katastarski
prihod iz prethodne godine.
U prihode iz stavka 1. ovog članka ne uračunava se
novčana naknada za tjelesno oštećenje, doplatak za
pomoć i njegu, ortopedski dodatak, nagrade,
alimentacije, stipendije i jednokratne pomoći.
Članak 29.
Pravo na stalnu novčanu potporu nema pojedinac niti
član obitelji koji:
- može sam sebe uzdržavati,
- ne želi tražiti uzdržavanje od osobe koja ga je
dužna uzdržavati na temelju propisa o obiteljskim
odnosima, osim ako nadležni centar za socijalni
rad utvrdi da zakonski obveznik uzdržavanja nije u
mogućnosti davati uzdržavanje,
- može osigurati uzdržavanje po drugoj osnovi.
Članak 30.
Obveza uzdržavanja utvrnuje se temeljem propisa o
obiteljskim odnosima.
Smatra se da zakonski obveznik uzdržavanja nije u
mogućnosti davati uzdržavanje ako su prihodi po članu
domaćinstva njegove obitelji niži od 50% osnovice iz
članka 26. stavak 1. ovog Zakona.
Članak 31.
Stalna novčana potpora može se odobriti u cjelosti ili
djelomično kao potpora u naravi, kad nadležni centar za
socijalni rad utvrdi daje povoljnije za korisnika ili da se
potpora u novcu ne koristi ili postoji velika vjerojatnost
da se neće koristiti za podmirenje osnovnih životnih
potreba.
Članak 32.
Pojedinac ili odrasla osoba koja predstavlja obitelj, a
ostvaruje stalnu novčanu potporu dužan je u roku od 8
dana prijaviti nadležnom centru za socijalni rad svaku
promjenu koja utječe na ostvarivanje ili na visinu stalne
novčane potpore koji ostvaruje prihod dužan je svaki
mjesec dostaviti dokaze o visini ostvarenog prihoda.
Nadležni centar ža socijalni rad donijet će, na temelju
prijave korisnika stalne novčane potpore ili na temelju
podataka prikupljenih po službenoj dužnosti, novu
odluku ako to zahtjevaju promjenjene okolnosti o kojima
ovisi ostvarivanje i visina potpore za uzdržavanje.
Prigodom utvrnivanja nove osnovice iz članka 21.
ovog Zakona o promjeni iznosa potpore korisnik se
izvješćuje putem isplatnice, a rješenjem ako korisnik to
traži.
a) 2. Novčana naknada za pomoć i njegu od strane
druge osobe
Članak 33.
Novčana naknada za pomoć i njegu može se odobriti
osobi:
- kojoj je zbog tjelesnog i mentalnog oštećenja ili
trajnih promjena u zdravstvenom stanju ili zbog
starosti prijeko potrebna stalna pomoć i njega
druge osobe, jer sama ne može udovoljavati
osnovnim životnim potrebama,
- ako se novčana naknada za pomoć i njegu ne može
ostvariti po drugoj osnovi,
- ako prihod po članu obitelji ne prelazi iznos 50%
osnovice iz članka odobrit će se i osobi kojoj je
zbog privremenih promjena u zdravstvenom stanju
ili tjelesnog oštećenja prijeko potrebna novčana
naknada za pomoć i njegu druge osobe.
Članak 34.
Iznimno od članka 33. ovog zakona osoba potpuno
lišena poslovne sposobnosti ili teže tjelesno ili mentalno
oštećena osoba ima pravo na novčanu naknadu za pomoć
i njegu bez obzira na visinu primanja.
Članak 35.
Novčana naknada za pomoć i njegu odobrava se
u punom ili smanjenom iznosu, ovisno o tome postoji li
prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili
smanjenom opsegu.
Članak 36.
Prijeka potreba novčane naknade za pomoć i njegu
druge osobe u punom opsegu postoji kada osoba zbog
trajnih promjena u zdravstevnom stanju ne može sama
udovoljiti osnovnim životnim zahtjevima jer se ne može,
ni uz pomoć ortopedskih pomagala samostalno kretati u
stanu i izvan stana, uzimati hranu, oblačiti se i svlačiti,
održavati osobnu higijenu, kao ni obavljati druge
osnovne fiziološke potrebe.
Prijeka potreba novčane naknade za pomoć i njegu u
smanjenom opsegu postoji kada osoba zbog trajnih
promjena u zdravstvenom stanju ne može potpuno
udovoljiti osnovnim zahtjevima, jer se ne može
samostalno kretati izvan stana radi nabave osnovnih
životnih potrepština i korištenja zdravstvene zaštite.
Prijeka potreba privremene pomoći u punom ili
smanjenom opsegu postoji i kada osoba zbog
privremenih promjena u zdravstvenom stanju ili
tjelesnog oštećenja ne može udovoljiti osnovnim
životnim zahtjevima iz stavka 1 . i 2. ovog članka.
Članak 37.
Prijeku potrebu za tunom pomoći i njegom utvrnuju
odgovarajuće komisije iz članka 24. ovog Zakona.
Članak 38.
Visina novčane naknade za pomoć i njegu iznosi:
- u punom iznosu 100% od osnovice iz članka 26.
stavak 1. ovog Zakona,
- u smanjenom iznosu 70% od osnovice iz članka
26. stavak 1. ovog Zakona.
Članak 39.
Osoba kojoj je osiguran stalni ili tjedni smještaj ne
može ostvariti pravo na novčanu naknadu za pomoć i
njegu.
Članak 40.
Osoba čiji je roditelj ostvario pravo na rad s
polovicom punog radnog vremena po posebnim
propisima može ostvariti pravo na novčanu naknadu za
pomoć i njegu u smanjenom iznosu.
a) 3. Jednokratna novčana potpora
Članak 41.
Jednokratna novčana potpora može se odobriti
pojedincu ili obitelji koji zbog trenutačnih okolnosti (npr.
ronenja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji,
elementarnih nepogoda i si.), prema ocjeni centra za
socijalni rad nisu u mogućnosti djelomično ili u cjelosti
zadovoljiti osnovne životne potrebe.
Članak 42.
Jednokratna novčana potpora odobrava se u novcu ili
u naravi.
Jednokratna novčana potpora odobrava se u naravi u
slučaju iz članka 31. ovog Zakona.
Članak 43.
Jednokratna novčana potpora može se odobriti do
iznosa koji podmiruje potrebu.
Ako za podmirenje iz stavka 1. ovog članka treba
osigurati iznos veći od trostrukog iznosa osnovice iz
.članka 26. stavak 1. ovog Zakona, centar za socijalni
rad dužan je pribaviti prethodnu suglasnost Ministarstva.
Članak 44.
Jednokratna novčana potpora odobrava se jednom
godišnje, a u izuzetnim okolnostima može se dodijeliti
istom korisniku najviše tri puta u tijeku kalendarske
godine.
a) 4. Ostale materijalne potpore
Članak 45.
Ostale materijalne potpore u smislu ovog Zakona su:
subvencioniranje troškova stanovanja, grijanja i sahrane.
Članak 46.
Troškovi stanovanja u smislu ovog Zakona su:
- troškovi utvrneni aktom o davanju stana na
korištenje u visini stanarine koje je dužan snositi
korisnik stana - pojedinac obitelj, a odnose se na
stanarinu, troškove koji se plaćaju u svezi sa
stanovanjem i održavanjem stana.
Članak 47.
Potpora za podmirenje troškova stanovanja može se
odobriti pojedincu ili obitelji, ako mjesečni prihod
pojedinca ili obitelji u posljednja tri mjeseca koje
prethode mjesecu u kojem je podnesen zahtjev, odnosno
pokrenut postupak po službenoj dužnosti ne prelazi
visinu sredstava za uzdržavanje utvrnenih prema članku
26. stavku 2. i 3. ovog Zakona.
Članak 48.
Potpora za podmirenje troškova stanovanja može se
odobriti pojedincu ili obitelji koji ne koriste ili u najmu
ne drže stan koji je po svojim obilježjima i standardima
iznad obilježja i standarda potrebnih za zadovoljavanje
osnovnih životnih potreba pojedinca ili obitelji.
Mjerila o obilježjima i standardima stana potrebnog
za zadovoljavanje osnovnih potreba pojedinca ili obitelji
u smislu stavka 1. ovog članka utvrnuje se prema
propisima o uvjetim stanovanja.
Članak 49.
Potporu za podmirenje troškova stanovanja nema
pojedinac ni obitelj, ako pojedinac ili član obitelji ima u
vlasništvu ili suvlasništvu kuću, kuću za odmor ili stan.
Članak 50.
Potporu za podmirenje troškova stanovanja i grijanja
odobrava se u visini stanarine ili najamnine, odnosno
računa za grijanje s tim da pomoć pojedincu ili obitelji
ne može biti veća od iznosa polovice sredstava za
uzdržavanje pojedinca ili obitelji utvrnenih prema članku
26. stavku 2. i 3. ovog Zakona.
Članak 51.
Potpora za podmirenje troškova sahrane odobrava se
za osobe koje su korisnici stalne novčane potpore iz
članka 23. ovog Zakona.
Članak 52.
Pod troškovima sahrane smatraju se uobičajeni
troškovi sahrane.
b) OSPOSOBLJA VAN JE ZA ŽIVOT I RAD
Članak 53.
Pravo na osposobljavanje za samostalan život i rad
ima tjelesno ili psihički bolesna osoba pod uvjetima i na
način odrenen ovim Zakonom.
Pravo na osposobljavanje za samostalan život i rad
imaju u prvom redu djeca do navršenih 15 godina života.
Iznimno od stavka 2. ovog članka pravo na
osposobljavanje za samostalan život i rad mogu ostvariti
i starije osobe ukoliko zbog razloga iz stavka 1. ovog
članka nisu bili u stanju završiti osposobljavanje za
samostalan život i rad u predvinenom roku.
Osobe iz stavka 2. i 3. ovog članka pravo na
osposobljavanje za samostalan život i rad mogu ostvariti
samo ako po ocjeni stručne komisije postoji vjerojatnoća
i izvjesno je da će se korisnik primjenom ovog prava
osposobiti za samostalan život i rad.
Članak 54.
Pravo na osposobljavanje za samostalan život i rad
pruža se korisnicima kroz odgovarajuće specijalizirane
ustanove namjenjene za odgoj i obrazovanje djece i
odraslih osoba sa tjelesnim ili psihičkim oštećenjem.
Članak 55.
Utvrnivanje postojanja osnove za ostvarivanje prava
na osposobljavanje za samostalan život obavlja stručna
komisija.
Postupak za utvrnivanje činjenica iz stavka 1. ovog
članka, način rada stručne komisije, način ostvarivanja
suradnje sa drugim sudionicima u postupku,
ocjenjivanje radne sposobnosti, medicinska i druga
dokumentacija potrebna za ocjenjivanje radne
sposobnosti, sadržaj nalaza, ocjene i mišljenja, obrasci
koji se upotrebljavaju i druga pitanja od značenja za
ostvarivanje ovog prava propisat će posebnim
pravilnikom Ministarstvo.
Članak 56.
Troškovi smještaja, ishrane, putne i druge troškove
korisnika za vrijeme ostvarivanja prava na
osposobljavanje za samostalan život i rad snosi centar
za socijalni rad koji je utvrdio to pravo.
Korisnik prava, obitelj korisnika ili druga osoba koja
je korisnika dužna uzdržavati sudjeluje u podmirenju
troškova iz stavka 1. ovog članka ukoliko im je iznos
prihoda po članu obitelji viši od iznosa osnovice iz
članka 26. ovog Zakona.
Visina prihoda utvrnuje se sukladno članku 28. ovog
zakona.
Članak 57.
Visinu učešća u snošenju troškova korisnika prava na
osposobljavanje za samostalan život i rad osoba iz članka
53. stavak 2. ovog Zakona, utvrnuje nadležni centar za
socijalni rad.
Članak 58.
Osobe osposobljene za samostalan život i rad u
smislu ovog zakona imaju pravo na novčanu naknadu za
vrijeme čekanja na zapošljenje u iznosu 50% osnovice iz
članka 26. stavak 1. ovog Zakona.
Članak 59.
Sredstva iz članka 58. ovog Zakona osiguravaju se u
proračunu Županije, a korisniku isplaćuju putem
nadležnog zavoda za zapošljavanje.
c) SMJEŠTAJ U DRUGU OBITELJ
Članak 60.
Smještaj u udomiteljsku obitelj mogu ostvariti djeca i
odrasle osobe kojima je neophodna stalna skrb i pomoć
radi zadovoljenja njihovih socijalno zaštitnih prava i
drugih potreba, koje ne mogu ostvariti u vlastitoj obitelji
ili na drugi način.
Članak 61.
Pravo na smještaj u udomiteljsku obitelj imaju:
- djeca (bez roditeljske skrbi, čiji je razvoj ometen
obiteljskim prilikama, odgojno zanemarena i
zapuštena, ometena u psihičkom ili tjelesnom
razvoju), do povratka u vlastitu obitelj, do
završetka redovnog školovanja, a najdulje 12
mjeseci po završetku redovnog školovanja, u
kojem periodu je skrbnik dužan osigurati im skrb
drukčije,
- invalidne, stare i osobe sa društveno
neprihvatljivim ponašanjem, koje nisu u
mogućnosti same se starati o sebi, a usljed
stambenih ili obiteljskih prilika nema mogućnosti
osigurati im zaštitu na drugi način,
- trudnice i samohrane majke s djecom u dobi do
godine dana, a ukoliko nemaju sredstava za
uzdržavanje ili kojima je usred neriješenog
stambenog pitanja, poremećenih obiteljskih
odnosa potreban privremeni smještaj,
- djeca privremeno oduzeta od roditelja zbog
zlostavljanja, zanemarivanja i drugih opravdanih
okolnosti koje utvrdi centar za socijalni rad.
U slučaju stavka 1. alineja 4. za smještaj u
udomiteljsku obitelj nije potrebna suglasnost roditelja
kojima su djeca privremeno oduzeta.
O smještaju osoba u udomiteljsku obitelj, kao i o
prestanku smještaja odlučuje centar za socijalni rad na
čijem području dotične osobe prebivaju.
Centar za socijalni rad koji je odlučio o smještaju
osobe u udomiteljsku obitelj, nadzire tu obitelj, pruža
pomoć i održava stalnu vezu sa smještenom osobom
redovitim obilascima.
Članak 62.
Član obitelji koji preuzme skrb o smještenoj osobi (u
daljnjem tekstu: udomitelj), mora biti duševno i tjelesno
zdrav i imati stambene i druge uvjete potrebne za zaštitu,
čuvanje, njegu, ishranu, učenje i zadovoljenje drugih
potreba i interesa smještene osobe.
U jednoj udomiteljskoj obitelji može biti smješteno
najviše 10 djece.
Članak 63.
Osoba ne može biti smještena u udomiteljsku obitelj:
- u kojoj je jedan bračni drug uskraćen roditeljskog
prava,
- u kojoj su poremećeni obiteljski odnosi,
- u kojoj su neki članovi osobe s društveno
negativnim ponašanjem,
- u kojoj bi zbog bolesti nekog člana obitelji bilo
ugroženo zdravlje smještene osobe.
Članak 64.
Za smještaj djeteta u udomiteljsku obitelj potrebna je
roditeljska suglasnost, odnosno usvojiteljeva ili
starateljeva suglasnost, a ako je osoba starija od 15
godina potreban je i osobni pristanak.
Roditeljska suglasnost nije potrebna ako su roditelji
uskraćeni roditeljskog prava.
Članak 65.
Obitelj u kojoj je dijete smješteno, ne može
poduzimati bez suglasnosti roditelja, usvojitelja i
starateljskog tijela, važnije odgojne postupke u pogledu
formiranja djetetove ličnosti, a poglavito predati dijete
nekoj drugoj drugoj osobi na čuvanje i njegu, prekinuti
školovanje, promijeniti vrstu škole, odlučiti o izboru ili
obavljanju zanimanja i zaključiti ugovor o radu.
Članak 66.
Udomitelj ima pravo na mjesečnu naknadu.
Visina naknade smještaja iz stavka 1. ovog članka
utvrnuje se u visini od 70% do 90% od cijene smještaja u
ustanovu socijalne skrbi, koja u svakom konkretnom
slučaju odrenuje centar za socijalnu skrb, zavisno od
dobi i potrebe korisnika.
Naknada iz stavka 1. ovog članka ne smatra se
plaćom, niti drugim prihodom koji podliježe plaćanju
poreza.
Članak 67.
O smještaju djece ili odraslih osoba u udomiteljsku
obitelj nadležni centar za socijalni rad donosi rješenje.
Rješenje se donosi na osnovu nalaza i mišljenja
stručne komisije.
Rješenje o smještaju osobe u udomiteljsku obitelj
mora sadržavati:
- ime i prezime udomitelja kod kojih se osoba
smješta, kao i njihovu adresu, početak i trajanje
smještaja,
- obveze obitelji u koju se dijete smješta glede
njegovog odgoja, školovanja i uopće
osposobljavanja za samostalan život, kao i glede
ishrane i smještaja,
- visinu i način plaćanja naknade za smještaj,
- vrijeme i način obavještavanja nadležnog centra za
socijalnu skrb o svim okolnostima koje su od
značenja za razvoj djeteta, odgoj i školovanje i
okolnostima od značenja za život u obitelji odrasle
osobe,
- otkazni rok.
Članak 68.
Na temelju rješenja iz članka 67. ovog Zakona, centar
za socijalni rad sklapa ugovor sa udomiteljem koji
prestaje donošenjem odluke o prestanku smještaja.
Ugovor iz stavka 1. ovog članka pobliže će se utvrditi
menusobni odnosi izmenu centra za socijalni rad i
udomitelja, te obveze udomitelja prema smještenoj osobi.
Centar za socijalni rad na čijem je području
udomiteljska obitelj prati prilike u kojima smještena
osoba živi.
Udomitelj je dužan u izvršavanju svojih obveza
postupati po uputama centra za socijalni rad.
Članak 69.
Centar za socijalni rad koji je odlučio o smještaju
maloljetne osobe u udomiteljsku obitelj dužan je brinuti
se da se ostvare uvjeti za što brži povratak maloljetne
osobe u vlastitu obitelj ili za njezino posvojenje, ako je to
u najboljem interesu djeteta.
d) SMJEŠTAJ U USTANOVU SOCIJALNE SKRBI
Članak 70.
Smještaj u ustanovu socijalne skrbi (u daljnjem
tekstu: ustanova), mogu ostvariti djeca i odrasle osobe
kojima je potrebna stalna skrb i potpora u
zadovoljavanju socijalno zaštitnih prava i drugih
potreba, a ne mogu je ostvariti u vlastitoj obitelji, drugoj
obitelji ili na neki drugi način.
Pravo na smještaj u ustanove imaju osobe koje
ispunjavaju uvjete iz članka 23. ovog Zakona.
Članak 71.
O smještaju u ustanove odlučuje centar za socijalni
rad na čijem području osoba prebiva, na osnovu
mišljenja stručnog tima, izvršene sudske odluke
starateljskih tijela ili na osnovu nalaza i mišljenja
odgovarajuće zdravstvene ustanove.
Članak 72.
Prijem i otpuštanje korisnika socijalne skrbi obavlja
se na način propisanim pravilnikom koji donosi
ustanova.
Ustanova je obvezna primiti korisnika socijalne skrbi
kojega uputi centar za socijalni rad.
Iznimno od odredbe stavka 2. ovog članka ustanova
može uskratiti prijem korisnika socijalne skrbi u slučaju
popunjenosti kapaciteta, kao i u slučaju da obzirom na
svoju djelatnost nije u mogućnosti pružiti odgovarajuće
usluge korisniku.
Članak 73.
Ako je daljnji korisnikov boravak u ustanovi postao
nemoguć, zbog promjena u psihotjelesnim osobinama i
nepostojanju uvjeta za odgovarajući tretman, ustanova je
obvezna najmanje tri mjeseca prije otpuštanja korisnika
obavjestiti centar za socijalni rad koji je donio odluku o
smještaju radi smještaja u drugu ustanovu ili radi
promjene oblika socijalne zaštite.
Članak 74.
Cijenu usluge utvrnuje osnivač ustanove.
Cijenu usluga ustanove čiji osnivač je Županija
utvrnuje Vlada, ovisno o vrsti smještaja, pruženim
uslugama, te kategoriji ustanove, na prijedlog
Ministarstva.
Troškove smještaja u ustanovu plaća korisnik,
roditelj, skrbnik ili srodnik koji je suglasno zakonu
obvezan izdržavati tu osobu, odnosno pravna ili fizička
osoba koja je preuzela obvezu plaćanja troškova.
Članak 75.
Odrasla osoba smještena rješenjem centra za socijalni
rad dužna ja plaćati cijenu smještaja svojim prihodima i
novčanim sredstvima.
Ako su prihodi smještene osobe iz stavka 1. ovog
članka veći od cijene smještaja razliku zadržava
korisnik.
Korisnik smještaja iz stavka 1. ovog članka čiji
prihodi i novčana sredstva nisu dostatna za plaćanje
cijene smještaja dužan je u svrhu plaćanja otuniti svoju
imovinu koja ne služi članovima njegove obitelji za
podmirenje osnovnih stambenih i drugih osnovnih
životnih potreba.
Ako sredstva korisnika iz stavka 1. i 3. ovog članka
nisu dostatna za plaćanje cijene smještaja, razlika
izmenu cijene smještaja i tih sredstava tereti sredstva
Ministarstva.
Pri utvrnivanju prihoda iz stavka 1. i 3. ovog članka
iznos prihoda umanjuje se za obvezu korisnika za
uzdržavanje nekog od članova obitelji.
e) USLUGE SOCIJALNOG I DRUGOG
STRUČNOG RADA
Članak 76.
Pravo na usluge socijalnog i drugog stručnog rada
mogu ostvariti pojedinci, obitelj i društvene grupe,
neovisno o materijalnim mogućnostima i korištenju
nekog oblika socijalne skrbi, radi zaštite njihovih prava i
interesa, sprječavanja i ublažavanja posljedica socijalnih
problema.
Pod uslugama socijalnog i drugog stručnog rada
sukladno ovom Zakonu, smatra se i savjetodavni rad
koji obavljaju ustanove socijalne skrbi u rješavanju
obiteljskih i bračnih problema, te mjere i akcije, u
suradnji s mjesnim zajednicama i drugim tijelima, na
suzbijanju i sprječavanju pomoći pri zapošljavanju i
rješavanju stambenih pitanja, uključivanju u škole i
predškolske ustanove, pomoć u psihosocijalnoj
rehabilitaciji obitelji, te poduzimanje mjera i akcija na
spriječavanju i suzbijanju ovisnosti od alkohola i drugih
opojnih sredstava.
f ) KUĆNA NJEGA I POMOĆ
Članak 77.
Kućna njega i pomoć u kući je organizirano pružanje
raznih usluga (osobama iz članka 23. stavak 1. točka 1.,
2. i 6. ovog Zakona koje nisu u stanju same o sebi
brinuti), putem organizirane ishrane, obavljanja kućnih i
drugih neophodnih poslova, održavanja osobne higijene i
dr.
Usluge kućne njege i pomoć u kući pružaju ustanove
socijalne skrbi, a može i vjerska organizacija,
humanitarne organizacije, udruge i druge i strane pravne
i fizičke osobe s kojima centar za socijalnu skrb sklopi
ugovor.
Članak 78.
Ako usluge kućne njege i pomoć u kući pružaju
ustanove socijalne skrbi, troškove kućne njege i pomoć u
kući snose fizičke osobe na način i pod uvjetima
predvinenim u članku 75. ovog Zakona.
Članak 79.
Ugovor o obavljanju usluga kućne njege i pomoći u
kući, te visini naknade za usluge zaključuje se izmenu
korisnika ili njihovih srodnika i ustanove socijalne skrbi i
centra za socijalni rad.
4. USTANOVE SOCIJALNE ZAŠTITE
Članak 80.
Ustanova ima svojstvo pravne osobe.
Ustanove se osnivaju kao:
1. Centar za socijalni rad;
2. Dom za djecu bez roditeljske skrbi;
3. Dom za odgojno zanemarenu i zapuštenu djecu;
4. Dom za djecu ometenu u tjelesnom ili psihičkom
razvoju;
5. Dom za odrasle i stare osobe;
6. Dom za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje
invalidnih i drugih osoba.
Ustanove iz stavka 2. toč. 1. do 6.ovog članka mogu
uz suglasnost Ministarstva osnivati i humanitarne
organizacije, udruženja granana, vjerske zajednice,
odnosno njihove organizacije koje one osnivaju,
gospodarska društva i njihove asocijacije i grananin
pojedinac, te strane fizičke i pravne osobe, pod istim
uvjetima kao i domaće fizičke i pravne osobe.
Članak 81.
Ustanove se osnivaju radi zbrinjavanja odrenenih
kategorija korisnika socijalne skrbi i obavljanja stručnih
i drugih poslova socijalne skrbi.
Članak 82.
Rad ustanova socijalne skrbi je javan.
Javnost se može isključiti u pojedinim postupcima
kada je to propisano propisima o obiteljskim odnosima i
propisima o kaznenom postupku.
Članak 83.
Ustanove se upisuju u sudski registar.
Na ustanove se primjenjuju odredbe Zakona o
ustanovama, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije
odreneno.
Ustanova se može osnovati ako su; pored općih
uvjeta propisanih za osnivanje ustanova ispunjeni i
slijedeći uvjeti:
- da postoji trajna potreba za obavljanje odrenene
djelatnosti socijalne skrbi,
- da su utvrneni osnovni zadaci, dugoročni ciljevi,
plan i program rada ustanove,
- da se osigura odgovarajući prostor i opreme za
uspješan rad ustanove,
- da su osigurani potrebni stručni i drugi djelatnici
ovisno o djelatnosti ustanove,
- da je utvrnen način finananciranja i materijalna
sredstva potrebna za rad ustanove.
Članak 84.
Ministarstvo rješenjem utvrnuje da su ispunjeni
uvjeti za osnivanje ustanova iz članka 83. ovog Zakona.
Rješenje iz stavka 1. ovog članka donosi se na
temelju nalaza komisije koju u tu svrhu imenuje
Ministarstvo.
Protiv rješenja iz stavka 1. ovog članka nije
dopuštena žalba, ali se može voditi upravni spor.
Članak 85.
Kad se utvrdi da ustanova ne zadovoljava zakonom
propisane uvjete za obavljanje djelatnosti, Ministarstvo
će odrediti rok u kome je ustanova dužna otkloniti
nedostatke.
Ukoliko ustanova ne otkloni nedostatke u utvrnenom
roku osnivač ustanove na prijedlog Ministarstva donosi
odluku o ukidanju ustanove.
Članak 86.
Ustanova je dužna na propisan način voditi
evidenciju i dokumentaciju o korisniku, vrstama usluga i
drugim pitanjima važnim za rad ustanove i o tome
dostavljati izvješća Ministarstvu.
Propis o vonenju evidencije i dokumentacije, te način
i rokove za dostavu izvješća iz stavka 1. ovog članka
donosi Ministarstvo.
Članak 87.
Ministarstvo vodi evidenciju ustanova i drugih
organizacija i udruženja koje obavljaju djelatnost
socijalne skrbi.
Ministarstvo donosi naputak iz stavka 1. ovog članka.
Članak 88.
Ustanova prestaje sa radom na način i pod uvjetima
predvinenim Zakonom o ustanovama.
4.1. Centar za socijalni rad
Članak 89.
Centar za socijalni rad (u daljnjem tekstu: centar),
osniva se kao ustanova za obavljanje poslova u svezi sa
zadovoljenjem potreba granana i njihovih obitelji u
socijalnoj skrbi na području općine i za obavljanje
stručno analitičkih i drugih stručnih poslova općine,
drugih organizacija i zajednica u skladu sa ovim
zakonom.
Centar se osniva za područje općine, a može biti
osnovan za područje dvije ili više općina u Županiji.
Sredstva za obavljanje djelatnosti osigurava osnivač.
Ako je centar osnovan za dvije ili više općina
sredstva za njegovu djelatnost osiguravaju odnosno
općine, i visini učešća utvrnuje sporazumom.
Članak 90.
Centar u obavljanju poslova socijalne skrbi:
- rješava u prvom stupnju zahtjeve za ostvarivanje
prava iz djelokruga socijalne skrbi, otkriva, prati i
proučava probleme u oblasti socijalne skrbi i
preventivno djeluje,
- primjenjuje i provodi odgovarajuće oblike
socijalne skrbi i neposredno pruža usluge
socijalne skrbi,
- izvršava odgojnu, te mjeru zaštitnog nadzora,
- organizira rad u savjetovalištima za pitanja braka i
obitelji, pruža savjetodavne usluge i stručnu
pomoć pojedincu, obiteljima i grupama granana,
- upućuje korisnike socijalne skrbi u ustanove,
- podstiče, organizira i koordinira dobrovoljne
aktivnosti granana, njihovih udruga, vjerskih
zajednica, humanitarnih, karitativnih i drugih
organizacija i zajednica u provedbi programa
socijalne zaštite na području za koje je centar
osnovan,
- razvija i poboljšava institucijsku socijalnu zaštitu,
samopomoć, dobrosusjedsku pomoć, i druge
oblike aktivnog udjela granana na spriječavanju i
saniranju životnih teškoća,
- vodi evidenciju i prikuplja dokumentaciju o
korisnicima socijalne skrbi, o primjenjenim
oblicima socijalne skrbi i utrošenim materijalnim
sredstvima,
- izranuje i podnosi izvješće ovlaštenim tijelima.
Centar u cilju socijalne rehabilitacije ovisnika o
alkoholu i drugim sredstvima, u suradnji sa zdravstvenim
organizacijama i drugim, organizira rad klubova i druge
oblike rada.
Članak 91.
Centar može djelovati i kao stegovni centar za
odgojno zapuštenu djecu, prihvatne postaje za djecu,
dijagnostičko-promatrački centar za odgojno zanemarenu
djecu, prihvatilište za odrasle osobe, centar za pružanje
njege i pomoć u kući, druge djelatnosti ukoliko na
području za koje je centar osnovan ne postoji ustanova za
obavljanje tih djelatnosti.
Članak 92.
Centar ima statut kojim se odrenuje ustroj centra,
tijela, njihova nadležnost i način odlučivanja, te druga
pitanja važna za obavljanje djelatnosti.
4.2. Dom za djecu bez roditeljske skrbi
Članak 93.
Dom za djecu bez roditeljske skrbi omogućuje djeci
bez roditeljske skrbi i djeci čiji je razvoj ometen
obiteljskim prilikama zbrinjavanje, smještaj, odgoj,
naobrazbu, zdravstvenu zaštitu i osposobljavanje za
samostalan život i rad do osiguranja uvjeta za povratak
u vlastitu obitelj, usvojenja, uključivanja u život izvan
doma ili primjene druge odgovarajuće zaštite.
Dom pored djelatnosti iz prethodnog stavka može
organizirati i zbrinjvanje samohranih nezaposlenih
trudnica i majki s djecom u dobi do jedne godine života
djeteta.
U domu može biti organizirana i privatna postaja za
kratkotrajni smještaj i nadzor djece do osiguranja uvjeta
za povratak njihovim roditeljima, usvojiteljima,
hraniteljima, ili do smještaja u drugu ustanovu.
Dom je dužan osigurati djeci redovno školovanje u
odgovarajućoj odgojno-obrazovnoj ustanovi,
individualnu pomoć u učenju, podržavanje i razvoj
interesiranja, formiranje radnih, kulturnih i higijenskih
navika, kreativno korištenje radnog vremena te smještaj
djece predškolskog uzrasta u dječje vrtiće, u cilju
socijalizacije djece ovog uzrasta, te suradnju s vrtićima i
školama.
4.3. Dom za odgojno zanemarenu i zapuštenu
djecu
Članak 94.
Dom za odgojno zanemarenu i zapuštenu djecu
omogućava zbrinjavanje, odgoj, naobrazbu,
resocijalizaciju, njegu, zdravstvenu zaštitu i rano
osposobljavanje djece s poremećajima u društvenom
ponašanju, sklone prijestupima i kaznenim djelima.
Dom ostvaruje postupak upućivanja u odgojnu
ustanovu izrečenu od službe starateljstva ili ovlaštenog
suda.
U domu se može organizirati redovna nastava za
osnovnu, odnosno srednju školu ovisno o broju djece i
drugih uvjeta, sukladno Zakonu o srednjoj školi uz
suglasnost ovlaštenog Županijskog tijela za prosvjetu.
Rad s djecom u domu je organiziran po odgojnim
grupama u odjeljenju. Odgojna grupa može imati 12.
štićenika.
Članak 95
U domu za odgoj djece moguće je kao
organizacijeske jedinice osnovati:
- stegovni centar,
- prihvatnu postaju,
- dijagnostičko-promatrački centar,
- druge organizacijske jedinice, u skladu s
pravilima ustanove.
Članak 96.
Stegovni centar omogućuje djeci društveno
neprihvatljivog ponašanja zbrinjavanje i odgoj, redovno
pohananje škole i uradbu školskih i radnih obveza,
pomoć u uspješnom svladavanju neostvarenog programa
i organiziranja slobodnih aktivnosti u u cilju uspješnog
uključenja u život izvan doma i razvijenje osjećaja
društvene odgovornosti i discipline.
Članak 97.
Prihvatna postaja omogućuje djeci zatečenoj u
lutanju i skitnji i djeci kojoj je potrebna hitna pomoć,
prihvat, kratkotrajni smještaj, ishranu i nadzor do
utvrnenja identiteta i mogućnosti za povratak u vlastitu
obitelj, obitelj udomitelja, ustanovu u kojoj su bila
smještena ili ovlaštenom centru za socijalnu skrb.
Članak 98.
Dijagnostičko-promatrački centar omogućuje
odgojno zanemarenoj i zapuštenoj djeci privremeni
Minještaj, ishranu i odgoj, te djelatnicima centra
promatranje i dijagnosticiranje problema djece s
manifestacijama odgojne zanemarenosti i zapuštenosti i
predlaže odgovarajuće postupke za zaštitu.
4.4. Dom za djecu ometenu u tjelesnom ili
psihičkom razvoju
Članak 99.
Dom za djecu ometenu u tjelesnom ili psihičkom
razvoju omogućuje smještaj, ishranu, odgoj,
dijagnosticiranje, uvježbavanje i osposobljavanje,
umjereno, teže i teško zaostale djece u tjelesnom ili
psihičkom razvoju, a prema sklonostima ili
sposobnostima.
Dom za djecu ometenu u tjelesnom ili psihičkom
razvoju može imati organizacijsku jedinicu za smještaj
djece društveno neprihvatljivog ponašanja ometene u
psihičkom ili tjelesnom razvoju, kojoj je izrečen odgojni
postupak upućivanja u odgojnu ustanovu.
Članak 100.
U domu za djecu iz članka 99. ovog Zakona mogu se
kao organizacijske jedinice osnovati:
- centri za rehabilitaciju,
- centri za odgoj i obrazovanje,
- dnevni centri.
Članak 101.
Centar za rehabilitaciju omogućuje djeci ometenoj u
tjelesnom ili psihičkom razvoju dijagnosticiranje i
osposobljavanje u posebnim uvjetima, te odgovarajuće
oblike stručne pomoći u organiziranju aktivnosti koje će
zaokupiti diečiju pozornost i druge sposobnosti sukladno
psihotjelesnim sposobnostima korisnika.
Članak 102.
Centar za odgoj i obrazovanje pruža djeci ometenoj u
tjelesnom ili psihičkom razvoju, odgoj i naobrazbu u
posebnim uvjetima; osposobljenje uz odgovarajuće
oblike stručne pomoći.
Članak 103.
Dnevni centar za djecu ometenu u tjelesnom
ili psihičkom razvoju omogućuje korisneima dnevni
smještaj, osposobljavanje za radnu terapiju koja će
zaokupiti pozornost, rekreacijske i druge aktivnosti
sukladno sposobnostima.
Dnevni centri iz stavka 1. ovog članka, mogu biti
organizirani u sustavu specijalnih osnovnih škola,
poduzeća za osposobljavanje, za rad i zapošljavanje
osoba sa invaliditetom, mogu biti organizirani i kao
posebne ustanove.
4.5. Dom za odrasle i stare osobe
Članak 104.
Dom za odrasle i stare osobe pruža starim osobama,
umirovljenicima i drugim odraslim osobama usluge
smještaja, ishrane, pomoći, i njege, socijalnog rada,
zdravstvene zaštite, odmora i rekreacije, kulturnozabavne,
te aktivnosti i stručni tretman ovisno o
korisničkim potrebama.
U domu za zaštitu starih osoba mogu biti kao
organizacijske jedinice osnovane:
- centri za dnevni boravak,
- prihvatilište za odrasle i stare osobe,
- centri za pružanje njege i pomoć u kući
Članak 105.
Centar za dnevni boravak pruža starim osobama,
umirovljenicima, drugim odraslim i onemoćalim
osobama usluge dnevnog ili poludnevnog boravka,
ishranu, stručnu pomoć, organizirani odmor i rekreaciju,
održavanje osobne higijene, kulturno-zabavne i druge
aktivnosti.
Članak 106.
Prihvatilište za odrasle i stare osobe omogućuje
prihvat i privremeno zbrinjavanje i ishranu odraslih i
starih osoba, koje se usljed raznih okolnosti nanu izvan
mjesta prebivališta i bez sredstava za život, do
mogućnosti vraćanja u vlastitu ili drugu obitelj, ustanovu
u kojoj su ranije bili smješteni ili ovlašteni centar, a
poradi primjene odgovarajućih oblika zaštite.
Članak 107.
Centri za pružanje njege i pomoć u kući pružaju
kronično oboljelim ili potpuno iznemoglim starim
osobama, umirovljenicima i odraslim osobama usluge
ishrane, osobne higijene, obavljanja kućnih i drugih
neophodnih poslova.
4.6. Domovi za socijalno - zdravstveno zbrinjavanje
osoba sa invaliditetom i drugih osoba
Članak 108.
Domovi za socijalno-zdravstveno zbrinjavanje osoba
sa invaliditetom i drugih osoba vrše smještaj tjelesno ili
mentalno invalidnih osoba, osoba sa trajnim smetnjama
u tjelesnom ili fizičkom razvoju, duševno oboljelih i
kronično bolesnih osoba, osoba sa specifičnim
oboljenjima i osoba s društveno negativnim ponašanjem,
ako ne postoje bolji uvjeti za smještaj u vlastitoj, drugoj
obitelji ili drugoj ustanovi, a nije im neophodno bolničko
liječenje ili je bolničko liječenje završeno.
Domovi iz stavka 1. ovog članka korisnicima
omogućuju usluge zbrinjavanja, ishrane, njege,
zdravstvene zaštite, dijagnosticiranja, rehabilitacije
(medicinske, psiho-socijalne), radnu i terapiju
pomoću koje mogu ispuniti slobodno vrijeme
sukladno sposobnostima, te kulturne, zabavne i športske
aktivnosti.
Članak 109.
U domovima za socijalno-zdravstveno zbrinjavanje
invalidnih i dragih osoba mogu biti kao organizacijske
jedinice osnovani:
- centri za rehabilitaciju,
- centri za radno-proizvodne aktivnosti,
- dnevni centri.
Članak 110.
Centri za rehabilitaciju osiguravaju osobama s
invaliditetom i drugim osobama dijagnosticiranje i
osposobljavanje u posebnim uvjetima, resocijalizaciju,
odgovarajuće oblike stručne pomoći, te slobodne
aktivnosti sukladno potrebama, psiho-tjelesnim
sposobnostima i korisničkim interesima.
Članak 111.
Centri za radno proizvodne aktivnosti osiguravaju
osobama s invaliditetom i drugim osobama koje zbog
stupnja i vrste invalidnosti i općeg tjelesnog stanja, ne
ispunjavaju uvjete za osnivanje radnog odnosa, usluge za
osposobljavanje, radnog odnosa, usluge osposobljavanja,
radno proizvodne i druge rekreacijske aktivnosti.
Članak 112.
Dnevni centri za osobe sa invaliditetom i drage osobe
omogućuju usluge dnevnog smještaja, radnu i izvan
radnu terapiju, rekreacijske i druge aktivnosti sukladno
sposobnostima.
Dnevni centri iz prethodnog stavka mogu biti
organizirani i u sustavu poduzeća za osposobljavanje, za
rad i zapošljavanje osoba s invaliditetom, a mogu biti
organizirani i kao posebne ustanove.
Članak 113.
Ustanove su dužne svojim aktima utvrditi ustroj
ustanove, službe, njihovu nadležnost i način odlučivanja,
stručne poslove u ustanovama i jedinicama u odnosu na
djelatnost i broj korisnika socijalne skrbi, način prijema i
otpusta korisnika, te druga pitanja važna za obavljanje
djelatnosti u skladu sa Zakonom o ustanovama, ovim
zakonom i propisanim normativima.
Članak 114.
U svojem djelovanju ustanove ne smiju uspostavljati
ograničenja u pogledu nacionalne, vjerske, političke i
bilo koje drage pripadnosti korisnika ustanova (rasa, boja
kože, spol, jezik ili socijalno podrijetlo).
5. INVALIDSKE UDRUGE
Članak 115.
U cilju ostvarivanja boljeg položaja i zaštite osoba sa
invaliditetom i zadovoljavanjem njihovih potreba, ovisno
od vrste i stupnja invalidnosti, mogu se osnovati
invalidske udruge, kao udruge granana /u daljnjem
tekstu: invalidske udruge/:
Invalidske udruge osnivaju, sukladno županijskom
propisu o udruživanju granana, osobe sa invaliditetom
same, ili ako to nije moguće zbog stupnja invalidnosti,
roditelji tih osoba, nastavno i drugo osoblje u
ustanovama specijalnoig obrazovanja i drugi granani.
Članak 116.
Ministarstvo u provonenju programa socijalne zaštite
suranuje sa invalidskim udrugama.
6 . POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA IZ
SOCIJALNE ZAŠTITE
Članak 117.
Postupak za ostvarivanje prava iz socijalne skrbi
pokreće se na zahtjev stranke, njezina bračnog druga,
roditelja, skrbnika ili udomitelja.
Centar će pokrenuti postupak po službenoj dužnosti
kad utvrdi ili sazna da je s obzirom na postijeće
činjenično stanje radi zaštite stranke potrebno pokrenuti
postupak radi priznavanja prava.
Članak 118.
O svim pravima iz socijalne skrbi koja se ostvaruju
po ovom Zakonu u prvom stupnju rješava centar.
Članak 119.
Za odlučivanje o ostvarivanju prava iz socijalne skrbi
mjesno je nadležan centar osnovan za područje na kojem
osoba ima prebivalište.
Ako osoba nema utvrneno prebivalište u Županiji
mjesna se nadležnost utvrnuje prema mjestu uobičajenog
boravišta osobe u stanju socijalne potrebe.
Članak 122.
Ako stranka nema mjesto uobičajenog boravišta, postupak
za ostvarivanje prava iz socijalne skrbi provodi Centar
osnovan za područje na kojem stranka ima privremeno
prebivalište, odnosno na kojem se zatekne.
Za odlučivanje o ostvarivanju prava iz socijalne skrbi
prognanika nadležan je centar po mjestu njihova boravišta.
Članak 120.
Mjesna se nadležnost centra ne mijenja smještajem osobe
izvan vlastite obitelji.
Ako se izmjene okolnosti na osnovi kojih je po ovom
Zakonu bila odrenena mjesna nadležnost centra, postupak s
obzirom na izmjene okolnosti nastavlja nadležni centar.
Članak 121.
Za odlučivanje ostvarivanja socijalne potrebe osobe koja
se zbog elementarnih nepogoda ili sličnih razloga našla izvan
mjesta svog prebivališta dok se ne ostvare uvjeti za njezin
povratak, mjesno je nadležan centar na čijem se području
osoba zatekla.
Centar iz stavka 1. ovog članka mjesno je nadležan i za
ostvarivanje socijalne skrbi djeteta koje se zatekne bez
nadzora roditelja ili drugih odraslih osoba izvan mjesta svog
prebivališta, kao i dragih osoba koje nisu u stanju brinuti se o
sebi, a zateknu se izvan svog prebivališta.
Članak 122.
Postupak za ostvarivanje prava iz socijalne skrbi je
žuran.
Centar je dužan donijeti rješenje o zahtjevu i
dostaviti ga stranci u roku od 15 dana. Ako je potrebno
provoditi posebni ispitni postupak, centar je dužan
donijeti rješenje u roku od mjesec dana po primitku
urednog zahtjeva, odnosno pokretanju postupka po
službenoj dužnosti.
Članak 123.
Kad se radi o ostvarivanju socijalne skrbi u iznimno
žurnim slučajevima kao što je poduzimanje mjera radi
otklanjanja neposredne opasnosti za život i zdravlje
ljudi, posebice djece, odnosno radi podmirenja osnovnih
životnih potreba pojedinca ili obitelji ili radi osiguranja
javnog mira i sigurnosti, centar može donijeti rješenja i
usmeno narediti izvršenje rješenja bez odgode.
U slučaju iz stavka 1. ovog članka izdat će se
rješenje u pisanom obliku najkasnije u roku 8 dana od
dana podnošenja zahtjeva.
Članak 124.
Troškove postupka u svezi s ostvarivanjem prava iz
socijalne skrbi snosi služba koja vodi postupak.
Članak 125.
Centar će preispitati povremeno, a najmanje jedanput
godišnje postojanje činjenica i okolnosti koje su bile
odlučujuće za donošenje rješenja o ostvarivanju prava
na socijalnu skrb i ako promjenjene okolnosti o kojima
ovisi ostvarivanje prava na socijalnu skrb to zahtjevaju,
donijeti novo rješenje.
Članak 126.
O žalbi protiv rješenja centra odlučuje Ministarstvo.
Žalba odgana izvršenje rješenja.
Članak 127.
Korisnik socijalne skrbi dužan je u roku od 15 dana
prijaviti svaku promjenu koja je od utjecaja za
ostvarivanje odrenenog prava.
III. ZAŠTITA CIVILNIH ŽRTAVA RATA
1. POJAM CIVILNE ŽRTVE RATA
Članak 128.
Civilna žrtva rata glede ovog zakona, je osoba kod
koje je nastupilo tjelesno oštećenje od najmanje 40%
zbog ratne povrede i ozljede (u daljnjem tekstu: invalid)
zadobivene:
1. zlostavljanjem, odnosno lišavanjem slobode u
tijeku ratnog stanja ili neposredne ratne opsnosti,
2. u svezi sa ratnim doganajima (bombardiranje,
ulične borbe, eksplozija ratnog materijala, zalutali
metak i si.),
3. od eksplozije zaostalog ratnog materijala nakon
završetka rata,
4. u svezi sa diverzantskim odnosno terorističkim
akcijama kojima se ugrožava sigurnost i ustavni
poredak Županije.
Invalid je i osoba kod koje je nastupilo tjelesno
oštećenje od najmanje 40% zbog bolesti zadobivene,
odnosno pogoršane ili ispoljene pod okolnostima iz
stavka 1. ovog članka.
Civilnom žrtvom rata smatra se i osoba koja je
poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz stavka 1.
ovog članka.
Članak 129.
Radi ostvarivanja prava utvrnenih ovim Zakonom
invalidi se razvrstavaju prema utvrnenom postotku
tjelesnog oštećenja u šest grupa i to:
I grupa -invalidi sa 100% tjelesnog oštećenja
kojima je za redovan život potrebna njega i pomoć druge
osobe,
II grupa - invalidi sa 90% tjelesnog oštećenja.
III grupa - invalidi sa 80% tjelesnog oštećenja,
IV grupa - invalidi sa 70% tjelesnog oštećenja,
V grupa - invalidi sa 60% tjelesnog oštećenja,
VI grupa - invalidi sa 40% tjelesnog oštećenja.
Invalidu koji je zadobio više tjelesnih oštećenja, pod
različitim okolnostima, predvinenim ovim Zakonom, pri
procjenjivanju postotka oštećenja uzimaju se u obzir sva
oštećenja, a grupa se odrenuje prema tjelesnom
oštećenju za koje se utvrdi najveći postotak.
Članak 130.
Žrtve ratnog terora, žrtve ratnih dogananja i žrtve
ratnog materijala kojima je to svojstvo priznato po
Zakonu o zaštiti civilnih žrtava rata ("Službeni list
SRBiH", br. 34/84, 41/89 i 33/90), smatraju se civilnim
žrtvama rata, odnosno članovima obitelji civilnih žrtava
rata sukladno ovom Zakonu i koriste prava u obimu i
pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, ako
ispunjavaju uvjete iz članka 128., 129. i 132. ovog
Zakona.
Članak 131.
Članovi obitelji civilne žrtve rata, u smislu ovog
Zakona: bračni drug, djeca (ronena u braku ili izvan
braka, usvojena ili pastoread), te roditelji, očuh, maćeha
i usvojitelj.
Članom obitelji smatra se i izvanbračni drug koji s
civilnom žrtvom rata ima djece i s njom živi, odnosno
živio je do njezine smrti u zajedničkom kućanstvu
najmanje godinu dana.
Članak 132.
Prava utvrnena ovim zakonom, ostvaruju i koriste
državljani Bosne i Hercegovine sa prebivalištem u
Županiji (u daljnjem tekstu: korisnik), ako ovim
Zakonom nije drukčije ureneno.
Državljani"Bosne i Hercegovine koji nisi državljani
Federacije, ostvaruju prava utvrnena ovim Zakonom,
ako po istom osnovu ne ostvaruje prava u drugom
entitetu čiji su državljani i ako taj entitet, ta prava
osigurava i za državljane Federacije Bosne i
Hercegovine.
Članak 133.
Prava utvrnena ovim Zakonom ne mogu ostvarivati
osobe koje su osunene pravomoćnom sudskom
presudom zbog ratnih zločina.
Članak 134.
U postupku za ostvarivanje prava utvrnena ovim
zakonom primjenjuje se odredbama Zakona o upravnom
postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije odreneno.
2. PRAVA CIVILNIH ŽRTAVA RATA
Članak 135.
Civilne žrtve rata imaju po ovom zakonu slijedeća
prava:
1. osobnu invalidninu,
2. dodatak za njegu i pomoć druge osobe,
3. obiteljsku invalidninu,
4. dodatak na djecu,
5. zdravstvenu zaštitu,
6. prioritetno zapošljavanje.
2. a. Osobna invalidnina
Članak 136.
Mjesečna svota osobne invalidnine odrenuje se od
osnovice za obračun invalidnine.
Osnovicu utvrnuje Vlada Županije na prijedlog
Ministarstva.
Mjesečna svota osobne invalidnine civilnih žrtava
rata I. do VI. grupe, odrenuje se u postotku od osnovice i
to:
POSTOTAK
100%
75%
55%
40%
30%
20%
GRUPA
I
II
III
IV
V
VI
2. b. Dodatak za njegu i pomoć druge osobe
Članak 137.
Pravo na dodatak i pomoć druge osobe imaju:
1. Invalidi I. grupe
2. invalidi II., III., IV. grupe čije tjelesno oštećenje
na temelju Zakona zajedno sa drugim oštećenjima
je jednako tjelesnom oštećenju invalida I grupe.
Invalidi iz stavka 1. ovog članka radi ostvarivanja
prava na dodatak za njegu i pomoć druge osobe
razvrstavaju se u dva stupnja:
1. u prvi stupanj invalidi I. do IV. grupe koji su
potpuno nesposobni za obavljanje svih životnih
potreba i kojima je potrebna neprekidna njega i
pomoć druge osobe,
2. drugi stupanj - ostali invalidi iz stavka 1. ovog
članka.
Članak 138.
Mjesečna svota dodataka za njegu i pomoć druge
osobe odrenuje se u postotku od osnovice iz članka 136.
ovog Zakona.
Dodatak za njegu i pomoć druge osobe iznosi
mjesečno:
1. za prvi stupanj 100% od osnovice,
2. za drugi stupanj 65% od osnovice.
2. c. Obiteljska invalidnina
Članak 139.
Članovi obitelji civilnih žrtava rata iz članka 128. i
130. ovog Zakona imaju pravo na obiteljsku invalidninu.
Pravo na obiteljsku invalidninu uz uvjete propisane
ovim Zakonom imaju i članovi obitelji invalida od I. do
IV. grupe koji je do smrti koristio dodatak za njegu i
pomoć druge osobe.
Članak 140.
Pravo na obiteljsku invalidninu članovi uže obitelji
ostvaruju pod slijedećim uvjetima:
1. udovica - kad navrši 55 godina života ili udovac -
kad navrši 65 godina života, ako su nesposobni za
privrenivanje,
2. djeca, usvojenici i pastoread - do navršene 15
godine života, odnosno ako su na redovnom
školovanju do kraja propisanog trajanja
školovanja, a najkasnije do navršene 19. godine
života, ako su nesposobna za privrenivanje, dok ta
nesposobnost traje pod uvjetom daje
nesposobnost nastupila prije navršene 15. godine
života, odnosno za vrijeme redovnog školovanja
do navršene 19. godine života.
Ako užu obitelj sačinjavaju bračni drug sa jednim ili
više članova obitelji iz stavka 1. točka 2. ovog članka,
bračni drug ima pravo na obiteljsku invalidninu kao
suuživatelj sa njima, bez obzira na uvjete iz stavka 1.
točka 1. ovog članka i to dok ijedno od te djece ima
pravo na invalidninu.
Iznimno od odredbe iz stavka 1. točka 1. ovog
članka, bračni drug invalida koji je do smrti bio korisnik
dodataka za njegu i pomoć druge osobe po osnovu
tjelesnog oštećenja, ima pravo na obiteljsku invalidninu
neovisno od uvjeta predvinenih tim odredbama, ako je sa
invalidom živio u bračnoj zajednici i u zajedničkom
kućanstvu posljednjih pet godina prije njegove smrti i
ako nije zaposlen, ne bavi se privrednom ili
profesionalnom djelatnošću i nije korisnik mirovine.
Članak 141.
Roditelji imaju pravo na obiteljsku invalidninu i ako
su članovi uže obitelji ostvarili to pravo.
Očuh, maćeha i usvojitelj koji su osobu od koje
izvode pravo izdržavali ili ih je ta osoba izdržavala
najmanje pet godina prije smrti, imaju pravo na
obiteljsku invalidninu i ako su članovi uže obitelji
ostvarili to pravo.
Očuh, maćeha i usvojitelj koji ispunjavaju uvjete za
priznavanje prava na obiteljsku invalidninu, imaju preče
pravo od roditelja koji nije izvršavao roditeljsku dužnost
prema osobi od koje se izvodi pravo.
Članak 142.
Mjesečna svota obiteljske invalidnine odrenuje se u
postotku od osnovice iz članka 137. ovog Zakona.
Obiteljska invalidnina za jednog člana obitelji iznosi
.25% mjesečno od osnovice iz stavka 1. ovog članka.
Obiteljska invalidnina za dijete bez oba roditelja
iznosi 80% mjesečno od osnovice iz stavka 1. ovog
članka.
Ako pravo na obiteljsku invalidninu ostvaruje više
članova obitelji, iznos obiteljske invalidnine iz stavka 2.
i 3. ovog članka povećava se za 50% za svakog
narednog suuživatelja.
Članak 143.
Ako obiteljsku invalidninu koriste dva ili više
članova obitelji, obiteljska invalidnina pripada
suuživateljima u jednakim dijelovima.
Članak 144.
Invalid koji ispunjava uvjete za priznavanje prava na
osobnu i na obiteljsku invalidninu po osnovu dvije ili
više osoba, ima pravo na osobnu invalidninu i na jednu
polovinu obiteljske invalidnine za svakog od tih osoba.
Članovi obitelji koji ispunjavaju uvjete za
priznavanje prava na obiteljsku invalidninu po osnovu
dvije ili više osoba, imaju pravo na obiteljsku
invalidninu za jednu osobu i na po jednu polovinu
obiteljske invalidnine za svaku slijedeću osobu.
2. d. Dodatak na djecu
Članak 145.
Korisnici osobne i obiteljske invalidnine imaju pravo
na dodatak na djecu pod uvjetima u visini koji su
utvrneni propisima o dodatku na djecu, ako ne
ispounjavaju uvjete za ostvarivanje tog dodatka po
drugom osnovu.
2. e. Zdravstvena zaštita
Članak 146.
Civilne žrtve rata kao i članovi obitelji civilnih
žrtava rata ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu po
ovom zakonu samo ako to pravo ne mogu ostvariti
temeljem prapisa o zdravstvenoj zaštiti ili nekom
drugom osnovu.
2. f. Prioritetno zapošljavanje
Članak 147.
Pravo na prioritetno zapošljavanje osvaruju civilne
žrtve rata pod uvjetima i na način utvrnen Zakonom o
zapošljavanju Županije.
3. POSTUPAK ZA OSTVARENJE PRAVA
Članak 148.
O pravima civilnih žrtava rata rješava u prvom
stupnju centar za socijalni rad, a u općinama gdje centar
nije utemeljen nadležna je općinska služba socijalne
skrbi, a u drugom stupnju Ministarstvo.
Članak 149.
Osobe koje su tjelesno oštećenje zadobile pod
okolnostima iz članka 128. stavak 1. i 2. ovog Zakona,
dužne su uz zahtjev za priznavanje prava priložiti
medicinsku dokumentaciju o liječenju neposredno
nakon ranjavanja, povrede ili oboljenja u vremenu od 1.
listopada 1991. godine, u roku od 3 mjeseca od dana
stupanja na snagu ovog zakona, a osobe iz članka 128.
stavak 1. točka 3. i 4. u roku od 3 (tri) mjeseca od dana
nastanka povrede.
Članak 150.
Tjelesno oštećenje invalida, pravo na dodatak za
njegu i pomoć druge osobe, kao i nesposobnost za
privrenivanje, utvrnuje se na temelju nalaza i mišljenja
komisije nadležne za pregled invalida u postupku i na
način koji propiše Ministarstvo.
Članak 151.
Rješenje doneseno u prvom stupnju iz članka 148.
ovog Zakona podliježe reviziji.
Reviziju po službenoj dužnosti obavlja Minstarstvo.
Ako je protiv rješenja prvostupanjskog tijela
izjavljena žalba o reviziji i žalbi rješava se istim
rješenjem.
Ako protiv rješenja iz stavka 1. ovog članka nije
izjavljena žalba, organ koji je donio to rješenje dostavit
će ga zajedno sa spisima predmeta Ministarstvu u roku
od osam dana od dana isteka roka po žalbu.
Revizija ne odlaže izvršenje rješenja.
Članak 152.
U postupku revizije Ministarstvo se sa
prvostupanjskim rješenjem može suglasiti ili ga
izmjeniti, poništiti ili ukinuti.
Ministarstvo će u postupku revizije poništiti ili
ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na
ponovni postupak ili sam rješiti stvar, ako utvrdi da su u
prvostupanjskom postupku nepotpuno ili pogrešno
utvrnene činjenice ili da se u postupku nije vodilo
računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na
rješenje stvari ako utvrdi da su pogrešno ocjenjeni
dokazi ili da je iz utvrnenih činjenica izveden pogrešan
zaključak o činjeničnom stanju ili da je pogrešno
primjenjen propis na osnovu kojeg je stvar rješena.
Prvostupanjsko tijelo čije je rješenje u postupku
revizije poništeno ili ukinuto i predmet vraćen na
ponovni postupak donosi novo rješenje.
Protiv rješenja iz stavka 3. ovog članka može se
izjaviti žalba i vodi se revizijski postupak suglasno
odredbama članka 150. do 152. ovog Zakona.
Članak 153.
U postupku revizije Ministarstvo je dužno pribaviti
nalaz i mišljenje drugostupanjske liječničke komisije o
tjelesnom oštećenju, o pravu na dodatak za njegu i
pomoć druge osobe i o nesposobnosti za privrenivanje.
Članak 154.
Ako kod invalida nastupe promjene vezane za
tjelesno oštećenje koje su od utjecaja na pravo utvrneno
konačnim rješenjem invalid može po isteku dvije godine
od dana donošenje tog rješenja podnijeti zahtjev za
utvrnivanje novog postotka tjelesnog oštećenja
propisanog ovim Zakonom.
Članak 155.
Korisnicima prava pripada naknada troškova za
prijevoz u drugo mjesto ako su od nadležnog tijela
upućeni odnosno pozvani u drugo mjesto radi pregleda
pred liječničkom komisijom.
Korisnik prava kome je odrenen pratitelj za
putovanje u smislu stavka 1. ovog članka ima pravo za
naknadu troškova prijevoza i za pratitelja.
Pravo na naknadu troškova prijevoza iz stavka 1. i
2. ovog članka ima osoba koja je podnijela zahtjev za
priznavanje prava utvrnena ovim zakonom, ako mu je
konačnim rješenjem traženo pravo, odnosno povećanje
grupe tjelesnog oštećenja, priznato.
Troškovi prijevoza nadoknanuju se prema cijeni vozne
karte za prijevoz autobusom u javnom prometu,
odnosno drugim razredom željeznice.
Članak 156.
Sve isplate po ovom zakonu obavlja centar za
socijalni rad po službenoj dužnosti.
Iznimno, novčana primanja korisnicima sa
prebivalištem u inozemstvu isplate obavlja Ministarstvo.
Članak 157.
Centar vodi evidenciju o izvršenim isplatama, o
broju i strukturi korisnika u skladu sa naputkom kojeg
donosi Ministarstvo.
Članak 158.
Osoba kojoj su isplaćena novčana primanja na koje
nije imala pravo, dužna je vratiti primljeni iznos. Ako to
ne učini u roku kojeg odredi centar, povrat tog iznosa
ostvarit će se tužbom kod nadležnog suda.
4.KORIŠTENJE I PRESTANAK PRAVA
Članak 159.
Osobna invalidnina, dodatak za njegu i pomoć druge
osobe, obiteljska invalidnina i zdravstvena zaštita po
ovom zakonu pripada od 1. srpnja 2002. godine
Dodatak na djecu pripada od dana odrenenog
propisima o dodatku na djecu.
Članak 160.
Iznimno, korisnik dodatka za njegu i pomoć druge
osobe koja ispunjava uvjete za ostvarivanje prava po
drugim propisima, ima pravo na razliku iznosa dodatka
za njegu i pomoć druge osobe po ovom Zakonu i to
unazad.
Članak 161.
Novčana primanja utvrnena na osnovu ovog Zakona
za civilne žrtve rata isplaćuju se u mjesečnim iznosima i
to unazad.
Članak 162.
Dospjeli a neisplaćeni iznosi novčanih primanja
utvrnenih na osnovu ovog Zakona isplaćuju se
članovima obitelji koji su s korisnikom do dana njegove
smrti živjeli u zajedničkom kućanstvu.
Članak 163.
Dodatak za njegu i pomoć druge osobe ne isplaćuje
se za mjesec u kojem je korisnik cijelo vrijeme proveo u
zdravstvenoj organizaciji ili drugoj ustanovi u kojoj mu
je osigurana njega i pomoć druge osobe.
Članak 164.
Korisniku prava osunenom pravomoćnom sudskom
presudom na kaznu zatvora duže od šest mjesec; ne
pripadaju ta prava za vrijeme dok se nalazi na
izdržavanju kazne.
Ako se korisnik mjesečnih novčanih primanja nalazi
u pritvoru, članovima obitelji koje korisnik izdržava se
isplaćuje polovina tih primanja. Zadržana polovina
primanja isplatit će se korisniku ako kazneni postupak
bude pravomoćnom odlukom obustavljen ili ako
korisnik pravomoćnom odlukom bude oslobonen
optužbe, odnosno ako optužba protiv njega bude
odbijena ali ne zbog nadležnosti suda.
Članak 165.
Prava ostvarena u skladu sa ovim zakonom gube
korisnici i članovi njihove obitelji koji su osuneni
pravomoćnom sudskom odlukom zbog ratnih zločina ili
ugrožavanja ustavnog poretka i sigurnosti Županije.
O osobama protiv kojih je pokrenut kazneni postupk
zbog djela iz stavka 1. ovog članka ne isplaćuju se
novčana primanja za vrijeme do okončanja tog postupka.
Članak 166.
Bračni drug, stupanjem u drugi brak, gubi prava po
ovom Zakonu ako je napustio djecu s kojom je koristio
prava i zanemario njihovo izdržavanje, podizanje i
odgoj. Ta prava mogu se ponovno uspostaviti ako bračni
drug nastavi obavljati roditeljske dužnosti za vrijeme
dok se djeca koriste pravima iz ovog Zakona.
Članak 167.
Korisnici prava dužni su u roku od 15 dana od dana
nastale promjene prijaviti nadležnom tijelu svaku
promjenu od utjecaja na gubitak prava ili smanjenje
obima tog prava.
IV. ZAŠTITA OBITELJI SA DJECOM
1. POJAM I CILJ INSTITUTA ZAŠTITE OBITELJI SA
DJECOM
Članak 168.
Zaštita obitelji sukladno ovom zakonu je osiguranje
obitelji materijalnim i drugim davanjima radi pomoći u
podizanju, odgoju i zbrinjavaju djece kao i
osposobljavanju za samostalan život i rad u najboljem
interesu djeteta.
Članak 169.
Zaštita obitelji ima cilj:
- osigurati svoj djeci približno iste uvjete za zdrav i
pravilan tjelesni, intelektualni, emocionalni
razvoj u obitelji,
- potporu u ostvarivanju njezine reproduktivne
uloge, njezi, podizanju, odgoju i zaštiti djece i
poboljšanju kvalitete života obitelji,
- razvijanje ljudskih odnosa sukladno načelima
grananskog ćudorena i solidarnosti.
Dijete bez oba ili jednog roditelja, obitelji koja ima
dijete ometeno u fizičkom ili psihičkom razvoju i
obitelji u kojoj su oba ili jedan roditelj invalidi,
osiguravaju se povoljniji uvjeti u sricanju i ostvarivanju
prava i veći iznosi materijalnih i drugih davanja
utvrnenih ovim Zakonom.
Članak 170.
Prava koja, glede ovog Zakona, ostvaruje obitelj sa
djecom su:
1. dodatak na djecu,
2. naknada umjesto plaće ženi-majci u radnom
odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla radi
trudnoće, poronaja i njege djeteta,
3. novčana potpora za vrijeme trudnoće i poronaja
žene - majke koja nije u radnom odnosu,
4. jednokratna potpora za opremu novoronenog
djeteta,
5. poseban psihosocijalni tretman bračnih drugova,
koji žele djecu i trudnica,
6. smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovama
predškolskog odgoja,
7. školarine i stipendije učenicima i studentima.
Članak 171.
Pravo na dodatak na djecu (u daljnjem tekstu: dječji
dodatak) imaju obitelji koje imaju prebivalište ili
boravište u Županiji.
Djeci stranih državljana pripada pravo iz stavka 1.
ovog članka.
Članak 172.
Pravo na dječji dodatak osigurava se obitelji čiji
prihodi po članu domaćinstva ne prelazi iznos od 20%
prosječne plaće utvrnene u Županiji u prvom
tromjesečju tekuće godine.
Iznos dječijeg dodatka utvrnuje se Odlukom Vlade
Županije i ne može biti manji od 15% od najniže plaće u
Županiji, objavljene od nadležnog tijela Županije (u
daljnjem tekstu: najniža plaća).
Članak 173.
Korisnicima iz članka 171. ovog Zakona pripada
pravo na dječji dodatak iz stavka 2. članka 172. ovog
Zakona ukoliko prihod po članu domaćinstva ne prelazi
iznos od 30% prosječne plaće utvrnene u Županiji u
prvom tromjesečju tekuće godine, uvećan za 50%.
Za osobe koje podnose zahtjev za ostvarivanje prava
na dodatak na djecu, za djecu iz stavka 1. ovog članka,
dužna su uz zahtjev priložiti dokaze.
Članak 174.
Ukupan prihod domaćinstva čine prihodi koje članovi
domaćinstva ostvaruju po osnovu:
1. plaća i drugih primanja iz radnog odnosa,
2. starosne, invalidske, obiteljske mirovine i
zaštitnog dodatka uz mirovinu,
3. poljoprivredne djelatnosti,
4. primanja po propisima invalidske zaštite i zaštite
civilnih žrtava rata,
5. prihoda ostvarenih po osnovu imovinskog prava,
6. dopunskog rada.
Prihodom od poljoprivredne djelatnosti u smislu
točke 3. stavka 1. ovog članka smatra se katastarski
prihod iz porethodne godine koji se dijeli na dvanaest
(12) mjeseci i brojem članova domaćinstva.
Prihodom u smislu stavka 1. ovog članka ne smatra
se novčana naknada za tjelesno oštećenje, naknada za
tunu njegu i pomoć, dječiji dodatak, nagrada,
otpremnine, alimentacije, stipendije i jednokratne
pomoći.
Članak 175.
Pravo na dječiji dodatak obvezno pripada djetetu do
navršene petnaeste godine života ukoliko ispunjava
uvjete predvinene ovim zakonom.
Djeca starija od 15 godina ostvaruju prava na dječiji
dodatak:
1. Ako se nalaze na redovitom školovanju u
osnovnim i srednjim školama, a najduže do
navršene 19. godine života.
2. Ako su nesposobni za samostalni život i rad, a
nesposobnost je nastupila do 15 godine života ili u
toku redovitog školovanja, za cijelo vrijeme
trajanja nesposobnosti.
Dodatak na djecu isplaćuje se i za vrijeme školskog
raspusta.
Članak 176.
Za djecu ometenu u fizičkom i psihičkom razvoju
koja se ne nalaze u ustanovama socijalne i dječije zaštite,
dječji dodatak pripada za sve vrijeme trajanja
školovanja, a najdulje do navršene 19. godine života.
Članak 177.
Dječiji dodatak isplaćuje se i za vrijeme dok je dijete
uslijed bolesti ili liječenja spriječeno da izvršava svoje
obveze u školi, a najdulje do navršene 19. godine života.
Članak 178.
Pravo na dječiji dodatak ne pripada djeci koja su
smještena u ustanove dječije i socijalne zaštite.
Članak 179.
Dječiji dodatak prestaje za dijete koje stupi u brak.
Ukoliko se utvrdi da se dječiji dodatak nenamjenski
koristi, nadležni organ starateljstva može odrediti, da se
dječiji dodatak isplaćuje drugom roditelju ili osobi kod
koje se dijete nalazi na izdržavanju.
Članak 180.
Prvostupanjsko rješenje kojim se utvrnuje pravo na
dječiji dodatak podliježe reviziji.
Reviziju po službenoj dužnosti obavlja Ministarstvo.
Ako je protiv prvostupanjskog rješenja izjavljena
žalba, o reviziji i žalbi rješava se istim rješenjem.
Rješenje o reviziji i žalbi iz stavka 3. ovog članka ne
odlaže izvršenje rješenja.
Članak 181.
Prvostupanjsko tijelo čije je rješenje u reviziji
poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak donosi
novo rješenje.
Novo rješenje podliježe reviziji u kojoj se ispituje da
li je novo rješene u skladu sa razlozima zbog kojih je
ranije poništeno.
Ako protiv rješenja prvostupanjskog tijela koje
podliježe reviziji nije izjavljena žalba, a revizija ne bude
izvršena u roku od šest mjeseci od dana isteka roka za
žalbu, smatra se da je revizija izvršena i da je data
suglasnost na prvostupanjsko rješenje.
Članak 182.
Porodiljski dopust za koji ženi-majci pripada
mjesečna naknada traje dvanaest mjeseci.
Naknada umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu
za vrijeme dok odsustvuje s posla radi poronaja i njege
dijeteta utvrnuje se:
- za prvih šest mjeseci u procentu od 80% od njene
ostvarene plaće na koju su plaćani doprinosi u
periodu od šest mjeseci prije poronaja.
- za drugih šest mjeseci u fiksnom iznosu koji
utvrnuje Vlada Županije odlukom.
Članak 183.
Ženi-majci koja nije u radnom odnosu pripada
novčana potpora u trajanju od šest mjeseci računajući od
dana poroda.
Visinu potpore iz stavka 1. ovog članka utvrnuje
Vlada Županije odlukom.
Članak 184.
Za opremanje svakog novoronenog djeteta majci
pripada jednokratna novčana potpora.
Visinu jednokratne novčane potpore iz stavka 1.
ovog članka utvrnuje Vlada Županije odlukom.
Članak 185.
Pravo na poseban psihosocijalni tretman bračnih
drugova koji žele ostvariti roditeljstvo, roditelja njihove
djece, staratelje i trudnica imaju sve zainteresirane
osobe.
Pravo na poseban psihosocijalni tretman ostvaruje se
u obiteljskom savjetovalištu, pri centru za socijalni rad.
Za ostvarivanje prava iz stavka 2. ovog članka može
se osnovati posebna ustanova.
Članak 186.
Smještaj djece uz osiguranu ishranu u ustanovi za
predškolski odgoj i obrazovanje imaju sva djeca
predškolskog uzrasta u Županiji, a prema kriterijima
ustanove.
Članak 187.
Pravo na školarinu i stipendiju imaju učenici i
studenti sa područja Županije koji zadovoljavaju
kriterije za ostvarivanje ovog prava.
Kriterije za ostvarivenje prava na školarinu i stipendije.
djeci poginulih branitelja i civilnih žrtava rata utvrdit će
Vlada Županije, a na prijedlog nadležnog ministarstva
Županije.
Članak 188.
Pravo na organiziranje, odmor i rekreaciju imaju sva
djeca predškolskog uzrasta i učenici osnovnih i srednjih
škola u Županiji.
Uvjete i kriterije za ostvarivanje prava iz stavka 1.
ovog članka utvrdit će se posebnim Programom odmora i
rekreacije djece, koji donosi Vlada Županije.
Program iz stavka 2. ovog članka utvrdit će Vlada
Županije na prijedlog Ministarstva prosvjete, znanosti,
kulture i športa Županije.
Članak 189.
O pravima iz članka 173., 182., 183. i 184. ovog
Zakona rješava u prvom stupnju centar za socijalni rad
općine, a u općinama gdje centar nije utemeljen općinska
služba nadležna za socijalnu skrb, a u drugom stupnju
Ministarstvo.
2. DJEČJI TJEDAN
Članak 190.
Prvi tjedan, u listopadu svake godine odrenuje se kao
"dječji tjedan" na teritoriju Županije.
" Dječji tjedan", se uvodi radi podsticanja i
organiziranja raznovrsnih kulturno - zabavnih,
rekreativnih i drugih manifestacija posvećenih djeci i
poduzimanje drugih mjera i akcija za unaprenenje
razvitka društvene brige o djeci.
Manifestacije i mjere iz stavka2. ovog članka
utvrnuje se programom koji donosi ministar.
Članak 191.
Za " Dječji tjedan ", tijekom cijelog mjeseca
listopada naplaćivat će se novčani iznos utvrnen
Odlukom Vlade županije i to:
1. na prodatu voznu kartu u menumjesnom i
menunarodnom autobuskom i drugom prometu,
2. na poštanske pošiljke u unutarnjem prometu, osim
na pošiljke dnevnog tiska i časopisa,
3. na prodatu ulaznicu za kino i druge kulturne
manifestacije i športske priredbe za koje se
naplaćuje ulaznica,
4. na prodatu gramofonsku ploču, glazbenu,
kompakt - disk i video kazetu.
Naplaćene novčane iznose iz stavka 1. ovog članka,
organizacije i druge pravne osobe i granani zaduženi za
naplatu na području Županije, dužni su uplatiti na
poseban račun Proračuna Županije u roku od 15 dana po
isteku mjeseca listopada.
Županijski ministar nadležan za financije bliže će
propisati način naplate novčanih iznosa iz stavka 1. ovog
članka.
Članak 192.
Županijsko ministarstvo uplaćena i utvrnena
sredstva u Proračunu Županije sa pozocije "Dječji
tjedan", rasporenuje organizatorima manifestacije i
akcije posvećenih djeci i unaprenenju razvoja društvene
brige o djeci.
V. FINANCIRANJE SOCIJALNE ZAŠTITE,
ZAŠTITE CIVILNIH ŽRTAVA RATA I ZAŠTITE
OBITELJI SA DJECOM
Članak 193.
Sredstva za financiranje socijalne zaštite, zaštite
civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom
osiguravaju se iz:
- proračuna općine,
- proračuna županije
- ulaganja osnivača ustanova,
- osobnog učešća korisnika,
- legata, darova i zavještanja,
- drugih izvora, u skladu sa zakonom i drugim
propisima Županije.
VI. NADZOR NAD SPROVOdENJEM ZAKONA
Članak 194.
Nadzor nad sprovonenjem ovog Zakona, drugih
propisa i općih akata Županije donesenih u skladu sa
ovim Zakonom, nadzor nad zakonitošću ustanova i
stručni nadzor obavlja Ministarstvo.
VII. KAZNENE ODREDBE
Članak 195.
Novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 KM
kaznit će se za prekršaj ustanova ako:
- korisniku, protivno odredbama Zakona, uskrati ili
ograniči prava koja mu pripadaju;
- omogući korištenje prava osobi kojoj ne pripada
pravo po ovom Zakonu ili mu ne pripada po
ovom zakonu ili mu ne pripada u tom obliku,
- smjesti osobu u drugu obitelj koja u smislu članka
63. ovog Zakona nije podobna da primi dijete na
smještaj,
- ne primi osobu koju uputi Centar za socijalni rad,
- otpusti korisnika iz ustanove suprotno odredbama
ovog Zakona.
Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se i
odgovorna osoba u ustanovi, novčanom kaznom od
50,00 do 500,00 KM.
Članak 196.
Novčanom kaznom od 40,00 do 400,00 KM kaznit
će se hranitelj kod kojeg je dijete smješteno, ukoliko
bez suglasnosti roditelja, usvojitelja ili organa
starateljstva poduzima važnije mjere u pogledu
osobnosti djeteta.
VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 197.
Dosadašnji korisnici koji su ostvarili prava, kao i
osobe koje su podnijele zahtjev za ostvarivanje prava
povodom kojeg nije donijeto rješenje po propisima o
socijalnoj i dječijoj zaštiti i zaštiti civilnih žrtava rata,
koji su se primjenjivali na teritoriju Federacije do dana
stupanja na snagu ovog Zakona, dužni su podnijeti
zahtjev za ostvarivanje prava po ovom Zakonu u roku
šest mjeseci od njegovog stupanja na snagu.
Osobama iz stavka 1. ovog članka, koje ne podnesu
zahtjev u roku iz stavka 1. ovog članka, prestaje daljnje
ostvarivanje prava.
Članak 198.
Postupci za ostvarivanje prava, započeti prije
stupanja na snagu ovog Zakona a koji nisu završeni,
okončat će se po odredbama ovog Zakona.
Članak 199.
Nadležna tijela županije će, radi provonenja ovog
zakona, u roku od šest mjeseci od dana stupanjana snagu
donijeti odgovarajuće propise i opće akte iz svoje
nadležnosti.
Članak 200.
Postojeće ustanove koje obavljaju djelatnost
socijalne zaštite, dužne su uskladiti statut i druge opće
akte sa odredbama ovog Zakona u roku 6 mjeseci od
dana stupanja na snagu ovog Zakona.
Članak 201.
Do donošenja ovog Zakona, primjenjivat će se propisi
i opći akti iz oblasti socijalne i dječije zaštite i zaštite
civilnih žrtava rata, koji su se primjenjivali na teritoriju
Županije do dana stupanja na snagu ovog Zakona.
Članak 202.
Danom stupanja na snagu ovog Zakona, na teritoriju
Županije prestaje primjena propisa o socijalnoj i dječijoj
zaštiti i zaštiti civilnih žrtava rata, koji su se do tada
primjenjivali na teritoriju Županije.
Članak 203.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana
objavljivanja u " Službenim novinama Županije
Zapadnohercegovačke.
Bosna i Hercegovina
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
ŽUPANIJA ZAPADNOHERCEGOVAČKA
- SKUPŠTINA -
Broj: 01-VII-188/01
Široki Brijeg, 18. prosinca 2001.
Predsjednik Ivan
Paponja, v.r.



ISPIS
Pitajte zastupnika?
Pitajte stručnu službu?


Grad Široki Brijeg
Široki Brijeg je grad u južnom dijelu Bosne i Hercegovne i središte Zapadnohercegovačkog kantona

Općina Ljubuški
Ljubuški pripada primorskoj, mediteranskoj i nizinskoj Hercegovini.

Općina Posušje
Općina Posušje zauzima površinu od 461 km² i nalazi se u Zapadnohercegovačkoj županiji

Općina Grude
Općina Grude smještena je na samoj granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske




Copyright © Skupština ŽZH 2015 Sva prava pridržana.